Pristupačan Javni prevoz: Ključ za klimatsku i društvenu pravdu

Pristupačan i dostupan javni prevoz igraju ključnu ulogu u ostvarivanju društvene i klimatske pravde.

Transportni sektor čini značajan deo ukupnih emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG), što ga čini ključnim za suočavanje sa klimatskom krizom.

Ovaj sektor doprinosi oko 15% globalnih emisija GHG, dok u Evropskoj uniji čak čini četvrtinu ukupnih emisija GHG.

Stoga je unapređenje javnih prevoznih sistema od vitalnog značaja ne samo za zaštitu životne sredine već i za povezivanje ljudi sa prilikama koje bi inače bili uskraćeni.

Pravda u mobilnosti je neophodna i za pravdu prema klimi.

U mnogim gradovima širom sveta, javni prevoz predstavlja osnovnu potrebu za zajednice sa niskim prihodima.

Visoki troškovi transporta, uključujući cene karata i goriva, stvaraju značajan finansijski teret za domaćinstva.

Na primer, u Evropskoj uniji, transport prosečno čini gotovo 15% budžeta domaćinstava, dok u SAD taj procenat iznosi čak 16%.

Visoke cene karata mogu odvratiti ljude od korišćenja javnog prevoza, što dovodi do većeg broja automobila na putu, povećane saobraćajne gužve i, samim tim, većih emisija GHG.

Zato su inicijative kao što su austrijski “Klimaticket” ili nemački “Deutschlandticket” postale važne.

Ove “klimatske karte” nude pristupačne tarife kako bi podstakle korišćenje javnog prevoza i smanjile emisije GHG.

Primer Nemačke, koja je drastično smanjila cene prevoza, pokazuje pozitivne rezultate.

Mesečna karta košta svega 9 evra, a istraživanje je pokazalo da je oko 10% letnjih železničkih putovanja zamenilo putovanja koja bi inače bila obavljena automobilom.

To je rezultiralo smanjenjem emisija GHG ekvivalentnim uklanjanju 1,5 miliona automobila sa puta.

Pored pristupačnosti, važno je poboljšati i kvalitet i dostupnost usluga javnog prevoza.

Uvođenje pristupačnog javnog prevoza ima dublje socijalne implikacije.

Rast cena energenata i troškova života stvorio je izazov “dvostruke energetske ranjivosti”, gde porast cena goriva otežava svakodnevni život već ranjivim porodicama.

Osim toga, pristupačan javni prevoz je ključan za rodnu ravnopravnost.

Žene često više koriste javni prevoz od muškaraca i zavise od njega.

Međutim, zabrinutost za bezbednost može ih naterati da plaćaju dodatne troškove kako bi se osećale sigurnije, na primer, koristeći taksije, ili birajući duže, ali sigurnije rute javnog prevoza.

Ovo se naziva “pink taksom”, a dodatni troškovi mogu iznositi od 26-50 dolara mesečno.

Takođe, bezbednost u i oko javnog prevoza je veliki problem za žene i LGBTQIA+ zajednice.

Studije pokazuju da se žene osećaju manje sigurno dok putuju javnim prevozom, što može ograničiti njihove prilike i povećati troškove transporta.

Pristupačan javni prevoz je od suštinskog značaja i za osobe sa invaliditetom, koje čine 16% svetske populacije.

London se često pohvaljuje kao primer pristupačnog javnog prevoza, sa stanicama bez stepenica i pristupačnim autobusima.

Međutim, mnogo je posla pred nama kako bi se osiguralo da su sve stanice i vozila potpuno pristupačni.

Pandemija COVID-19 je istakla ranjivost osoba sa invaliditetom pri korišćenju javnog prevoza.

Mere bezbednosti, poput nošenja maski i društvenog distanciranja, predstavljale su dodatne izazove za ovu grupu.

Napredak u pristupačnosti javnom prevozu je od suštinskog značaja za klimatsku pravdu i pravdu u mobilnosti.

Transportni sistem koji ne služi svima neće biti održiv.

Osim toga, unapređenje pristupa javnom prevozu na ruralnim područjima može smanjiti emisije, povećati plate, stvoriti poslove, poboljšati socijalne veze i smanjiti osećaj usamljenosti.

U oko 40% zemalja, transport je najveći sektor potrošnje energije.

Ovi činjenice i brojke pokazuju da činjenje javnog prevoza pristupačnim i dostupnim mora biti prioritet za vlade koje tvrde da žele da se suoče sa klimatskom krizom i bore se protiv nejednakosti.

Unapređenje javnog prevoza je ključno za stvaranje održivijeg, pravednijeg i inkluzivnijeg društva za sve.