Vetroparkovi na moru mogli bi ispuštati više od 200 hemikalija, neke od njih su i otrovne

Studija je pokazala da se određena ispuštanja mogu izbeći upotrebom alternativnih sistema zaštite od korozije, zatvorenih sistema hlađenja ili biorazgradivih potrošnih materijala.
Vetroelektrane koje su smeštene na moru potencijalno bi mogle ispuštati u more više od 200 hemijskih supstanci, od kojih su mnoge otrovne ili kancerogene, pokazalo je istraživanje objavljeno u utorak.
Istraživanje, koje nije utvrdilo koliko se hemikalija zapravo ispušta, vodila je Nemačka pomorska i hidrografska agencija (BSH) u saradnji s institucijama iz Francuske i Belgije.
Istraživači su identifikovali 228 supstanci koje bi mogle da ispuštaju vetroelektrane na moru, od kojih se 62 smatraju posebno relevantnim za životnu sredinu i nalaze se na listi Evropske agencije za hemikalije (ECHA).
Među njima su hemikalije koje mogu biti otrovne, postojane, hormonski aktivne ili kancerogene, a mnoge se mogu akumulirati u lancu ishrane, navela je grupa u Biltenu o zagađenju mora.
Otprilike 70 odsto hemikalija potiče iz sistema zaštite od korozije, dok 10 odsto dolazi iz ulja i maziva. Dodatna ispuštanja povezana su s rashladnim sredstvima i sredstvima za gašenje požara.
Jedan od načina za njihovo merenje bio bi praćenje koncentracija odabranih supstanci pre izgradnje vetroelektrana i tokom njihovog rada na moru, navode u BSH-u, čije je sedište u Hamburgu.
Studija je takođe pokazala da se određena ispuštanja mogu izbeći upotrebom alternativnih sistema zaštite od korozije, zatvorenih sistema hlađenja ili biorazgradivih potrošnih materijala.
Međutim, nedostaju standardi specifični za ovu industriju, poput onih koji se koriste u brodarstvu, navodi se u saopštenju BSH-a.
Neki propisi koji su na snazi u Nemačkoj zahtevaju od developera projekata da dostave plan BSH-u tokom faze planiranja, u kojem se identifikuju potencijalne emisije i u glavnim crtama navodi kako bi one mogle biti smanjene.
Istraživači se nadaju da će multidisciplinarna saradnja dovesti do međunarodnih smernica i da će dalja istraživanja moći da utvrde koliko tih supstanci vetroelektrane zaista ispuštaju.