Stanovnici Aljaske dobijaju godišnju dividendu od 1.250 evra: Blagoslov, ili prokletstvo naftnog bogatstva?

Uprkos ogromnom naftnom fondu, gotovo svaki stanovnik Aljaske će ove nedelje primiti ček od 1.250 evra, što je godišnji udeo iz prihoda državnog fonda od nafte.

Ova jedinstvena privilegija postala jemač sa dve oštrice u državi koja već desetinama godina oscilira između uspona i padova naftne industrije.

Sada se bori za sredstva sa uslugama kao što su obrazovanje, zdravstveni programi i javna sigurnost, jer zakonodavci koriste te prihode za finansiranje državnog proračuna.

Beskrajne rasprave o visini “naftnog čeka” rezultirale su zakonodavnom paralizom, a Senatski predlog za rešavanje ovog spora ove godine, završio se bez dogovora.

Dok se Aljaska suočava sa izazovima privlačenja radne snage i zaustavljanja trenda iseljavanja, stanovnici se pitaju kako će dividenda uticati na budućnost države koja nema porez na dohodak ni porez na prodaju na državnom nivou.

Laura Norton-Cruz, socijalna radnica i majka dvoje dece u Anchorageu, smatra da zakonodavci trebaju razmotriti alternative, poput progresivnog poreza na dohodak.

Nedostatak fiskalnog plana je frustrirajući, ističe ona, jer je nužno osigurati sredstva za državne usluge, kao što su obrazovanje i zdravstvena zaštita.

Dok se zakonodavci bore oko budućnosti dividende, mnogi stanovnici Aljaske nadaju se razumnom rešenju koje će osigurati stabilnost i pravednost.

S’ obzirom na izazove u privlačenju radnika i zaustavljanju trenda iseljavanja, pitanje kako će dividenda uticati na budućnost države koja nema porez na dohodak, ni porez na prodaju na državnom.