Evropski ministri se usaglasili: Naftna industrija mora da razvije mesta za skladištenje CO2

Ministri EU su odobrili predlog koji nalaže naftnim i gasnim kompanijama u regionu da uspostave postrojenja za skladištenje ugljen-dioksida, sa ciljem apsorbovanja 50 miliona tona godišnje od 2030. godine, što je udvostručavanje trenutnih globalnih kapaciteta.

Zakon o neto nuli u industriji (NZIA) ističe ugljen-dioksid i skladištenje (CCS) kao stratešku tehnologiju.

Međutim, industrijski igrači zagovaraju sveobuhvatan pristup, insistirajući na izgradnji infrastrukture za hvatanje ugljen-dioksida i transporta zajedno sa skladištenjem.

Evropski parlament podržava cilj od 50 MT, ali predlaže prebacivanje odgovornosti izvan naftnih i gasnih proizvođača na entitete koji prodaju u EU.

Pregovarački mandat Saveta dozvoljava izuzetke za kompanije koje posluju u područjima sa postojećom infrastrukturom.

Naftne i gasne kompanije izražavaju iznenađenje što su zadužene za finansiranje CCS, ističući potrebu za sveobuhvatnom strategijom koja obuhvata tehnologiju hvatanja i transportne mreže zajedno sa skladištenjem.

Kritičari dovode u pitanje predanost naftne industrije CCS-u, smatrajući to izgovorom za nastavak eksploatacije fosilnih goriva.

Međunarodna agencija za energetiku upozorava da se CCS ne sme posmatrati samo kao sredstvo za dobijanje “društvene dozvole za rad”.

Zelene grupe izražavaju rezerve zbog uključivanja CCS-a u zakon o neto nuli industriji EU, strahujući da bi to moglo preusmeriti resurse sa zaista čistih tehnologija.

Ongoing COP28 klimatski razgovori pojačavaju debate o upotrebi fosilnih goriva, dodatno ističući ulogu CCS-a.

S’ obzirom na to da EU planira da u 2024. godini definiše svoje ciljeve razvoja CCS-a u strategiji tržišta za upravljanje industrijskim ugljeničnim materijalom, rasprava o ulozi CCS-a u ciljevima klimatske politike Evrope se nastavlja.